Bijeg
Bijeg
Bježao sam. Lovili su me. Krenuo sam prema sobi koju sam upravo primijetio. Nije imala izlaza, a ako nisam bio dovoljno brz, vidjeli bi me i bio bih uhićen. Ušao sam u sobu ali prekasno, vidjeli su me. Čekao sam. Bio sam posebno miran. Iako sam bio miran, ili barem mislio da jesam, nije mi bilo ugodno. Ušli su u sobu, mirno. Kao da su me već uhitili, ali nisu! Nestao sam. Nije me bilo. Ja nisam bio ondje.
Mislio sam da nisam ondje. Na trenutak nisam bio, činilo mi se da nisam. Istina je ta da sam ostao bez svijesti. Nisam mogao izgubiti pa sam u tom trenutku pao u nesvijest. Zbog ponosa, mislio sam da sam pobijedio, pobjegao. Probudio sam se u istoj sobi, bili su oko mene i prijetili mi nečim s prijateljskim izrazima na licu. Probudio sam se u bolnici, ovaj put sam se mogao kretati. Malo toga sam se sjećao. Doktori su rekli da sam bježao od zločinaca zato što sam svedočio ubojstvu, i da su nakon što su me zločinci uhvatili bacili na cestu gdje me je stara žena vidjela i zvala bolnicu. Prisjećivao sam se svega. Što sam se više sjećao, bilo mi je gore. Ja sam ubio. Oni su meni svjedočili i zato sam bježao. Doktori su sigurno primijetili da nisam imao sjećanja i probali me iskoristiti . Navesti me na to da mislim da ne znaju što sam napravio, čekati da mi se vrati sjećanje i uhvatiti me nespremnog. Izašao sam kroz prozor i satima prestrašeno hodao ulicama. Razmišljao sam kako sam mogao bolje počiniti ubojstvo. Izabrao bih mračnu ulicu umjesto napuštene zgrade. Zbog toga je i bilo svjedoka. Starija se djeca često druže u tim napuštenim zgradama
Došao sam do mjesta zločina. Čekali su me.
Jagor Peršić, 7.c
