Botinečki dvorac (kurija)

               „Sjećam se kad posadiše mladi park oko kuće u Botincu, dobru pokojne barunice Buratti. Ondašnja božićna drvca, ondašnji badnjaci pretvoriše se u veliko drveće.“ A. G. Matoš

Nekadašnji veličanstveni posjed državnog blagajnika Ambroza ml. Vranyczanyja bio je mjesto s kojeg se hrvatski ban Josip Jelačić 1848. godine uputio na povorku u Zagreb gdje su ga imenovali za bana.

Posjed s kurijom, kapelicom, tri zidanice te perivojem  dao je  graditi hrvatski ban Ignjat Gyulay, a bila je u vlasništvu ml. Vranyczanyja koji ju je kasnije  poklonio svome zetu, Ivanu Burattiu.

Vranyczanyjeva plemićka obitelj potječe iz srednjovjekovne Bosne. Članovi obitelji  bili  su vlasnici nekoliko važnih dvoraca Hrvatskog zagorja. Posjedovali su imanja oko Karlovca, Severina na Kupi, Kastav te Rakitje.

U Zagrebu su gradili palače koje su kasnije poklonili gradu ili narodu, a Ambroz i njegova kći Klotilda, udana grofica Buratti bili su vlasnici i palače Dverce na Gornjem gradu.

Vranyczany je bio poznat kao trgovac i dobročinitelj, sudjelovao je u ilirskom pokretu i bio je dobar prijatelj bana Josipa Jelačića. Osnovao je prvo dioničarsko društvo u Hrvatskoj, sam je plaćao tehničke pokuse radi rješenja prometnog pitanja te je financijski pomogao osnovati Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti koja je danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.

Kurija s kapelicom  nalazi se u Ulici Luje Naletilića 84,  u privatnom je vlasništvu  i pristup njoj gotovo  je nemoguć. Dvor je obrastao lišćem i unutrašnjost  je uništena. Sve su sobe prazne, zidovi oljušteni, stropovi oronuli, a stepenice propale.  Priroda je učinila svoje ali su i ljudi. Uzrok ovome  ljudska  je nemarnost te zaborav na ovo mjesto koje ima povijesno značenje za Hrvatsku. Mnogi stanovnici Botinca danas ni  ne znaju da postoji ovo povijesno zdanje u našem naselju.

Kapelica, koja se nalazi nasuprot dvora,  prekrivena je grafitima i  zarasla. Njezin strop, kojeg su nekada krasile zvijezde na plavetnilu, sada je također uništen. Kapelica je  puna smeća i u njoj se ne nalazi ništa što bi joj vratilo nekadašnji sjaj.

Jedino se možda drveće u zaraslom parku  i zidovi kurije sjećaju raskošnih dana pokojne barunice Buratti  i sjaja kakav je nekada bio.

Kurija i kapela u Botincu, s pripadajućim hortikulturnim uređenjem odlikuju se kulturno-povijesnom, arhitektonskom, graditeljsko-tipološkom, krajobraznom i urbanističkom vrijednošću. Svrstani su u zaštićeno kulturno dobro i nalaze se u Galeriji nepokretnih kulturnih dobara Grada Zagreba.

J.

Antonela Karačić, 7.b