Literarni radovi 4.c

Zarobljen u snu 

Bila je noć. Spavao sam, a odjednom me probudio pucanj. Preplašio sam se. Shvatio sam da nisam u svojoj kući nego u napuštenom gradu- Pogledao sam iza sebe i vidio neobična divlja bića. Potrčao sam u strahu i popeo se na zgradu. Na vrhu zgrade bili su ljudi. Pitao sam ih što se događa. Rekli su mi da pogledam dolje. Po cijelom gradu ugledao sam čudovišta. Trebao im je netko tko bi oslobodio grad od čudovišta. Spustio sam se dolje i prošao kroz ulazna vrata zgrade. Stigao sam u potpuno neki drugi svijet, no ovdje je bilo puno bolje. Imali su predobru tehnologiju kao što su leteće zgrade, pametne robote i još puno toga. Uživao sam u ovome svijetu. Dok sam se vozio u letećem automobilu, moje leteće vozilo pretvorilo se u letećeg konja. Vodio me do letećih otoka. Kada sam sletio na otoke, shvatio sam da sam u raju. Bio sam kod centra koji prikazuje cijelu Zemlju. Odjednom sam dobio krila i poletio sam do Božje palače. Kod palače nalazila se velika rupa. Pogledao sam dolje i vidio da vodi do pakla. Slučajno sam se spotaknuo i pao u u rupu. Vrištao sam. Odjednom sam se probudio i shvatio da je sve bio sam ružan san. 

Anton Blažević, 4. c 

 

Opis moje majke 

Moja mama se zove Vernesa. Ima 41 godinu. Djevojačko prezime joj je Jaketović, ali onoga dana kada se udala za moga tatu postala je Ivanković.  

Visoka je 166 centimetara. Kosa joj je dugačka do ramena i svijetloplave je boje. Oči su joj krupne, a trepavice guste i velike. Nos joj je malen i šiljast. Usta su joj mala i tanka. Po stasu je niska, ali normalne tjelesne težine jer redovito trenira. Kada ju gledam iz daljine potrebno mi je više vremena da ju primijetim. Kada bih ju prepoznavala po parfemu tu mi ne bi trebalo puno vremena jer ona uvijek miriše lijepo i svježe. Omiljena odjevna kombinacija su joj majice kratkih rukava i udobne tenisice. Kosa joj je najčešće raspuštena i ravna, a šminka blaga. Osobine koje moja mama ima su: dobrota, iskrenost, strogost, ali i posvećenost meni i sestri. Ona je jako vrckavog karaktera. Njezin hobi je pravljenje kolača. Po zanimanju je voditelj odjela. Svoje slobodno vrijeme provodi s nama i igrajući se s našim psom. Mama i ja imamo prijateljski odnos, ona mi je poput najbolje prijateljice. Cijela moja rodbina smatra ju pametnom i glavom razuma što ona i jest. To je jednostavno žena zbog koje sam ponosna što sam njezina kćer. Mislim da svako dijete za svoju majku misli da je najbolja mama, ali u mome srcu nikad neće postojati toplija, vedrija i nježnija osoba od moje mame.  

Helena Ivanković, 4.c

 

Mrav na jedan dan 

Osvanulo je jutro. Sunčeve zrake dopirale su na moje lice. Pokušavala sam otvoriti oči i zaputiti se u kupaonicu, međutim kao da mi neka viša sila to nije dopuštala. Kada sam se pogledala u ogledalo ugledala sam mravlji lik. Ja Helena, koja imam dugu kosu, vitke noge i prekrasne plave oči sam postala ružni, mali, crni mrav. U početku sam bila potištena i bezvoljna da bih ustala iz kreveta. Vrlo brzo otkucalo je podne i došlo je vrijeme za spremanje u školu. Samo, tu je postojao problem što obući jer ne postoji mravlja odjeća tako da sam u školu otišla gola. Školski dan mi je prošao užasno jer me nitko nije ni primijetio. Za uspinjanje po stubama trebala mi je čitava vječnost. Pitala sam se zašto ljudi grade ovako velike stepenice koje nikako nisu prilagođene za malene kukce. Na stolu me čekao moj ručak, očito prevelik za mene mrava. Batak i krumpir koji su mi inače bili dovoljna količina sada su se činili kao jelo koje bih mogla jesti stoljećima. Od škole do kuće putovala sam cijelu vječnost. Čula sam zvuk mobitela i mamu kako govori da nisam doma i da me cijeli dan traže. Ta rečenica još mi je više slomila srce.  

Tužno sam se popela na krevet i svoju mravlju glavicu naslonila na jastuk te s tugom zaspala. Polagala sam sve nade da će sutrašnji dan proći normalno, da ću se probuditi kao ona stara ljudska Helena. 

       Helena Ivanković, 4. c  

 

Vila Gumbarica 

U dalekom gradu Čudnovilu živjelo je milijun i pet vila. Sve su imale drugačije ime. Jedna se zvala Bum, druga Tin, a treća Lara… Lara je imala poseban posao. Bila je vila Gumbarica i radila u tvrtki Gumbić. Imala je specifičan posao. Morala je slagati gumbe, ali ti gumbi bili su svjetovi. Jednog dana Lara je pozvala svoju mlađu sestru Tinki. Lara joj je pokazala 800 000 gumbića i napomenula da niti jedan ne smije dirati. Lara je otišla na ručak. Tinki je bila toliko nestašna da je trčala i srušila sve gumbiće. Svi gumbići imali su male magnete i svi su se spojili. Kad je Lara došla vidjela je da je Tinki otvorila veliki portal do planeta Zemlje. Tinki je već na pola puta do Zemlje. Što bi Lara drugo napravila, nego spasila svoju sestru nestašnu kao majmunčić. Uskočila je u portal za Tinki. Kad su stigle bile su malene poput malog prsta. Nisu znale  u kojoj su državi. Kada su po pedeseti put čule riječ pizza shvatile su da su u Italiji. Susrele su tri vilenjaka. Jedan se zvao Fabijan, drugi Fernando, a treća vila Lola. Njih troje pokazali su im njihovu bazu. Tinki i Lara krenule su dalje. Proputovale su cijelu Zemlju. U Kanadi su im vile rekle da na Marsu isto živi vila koja skuplja gumbiće. Portalom su prešle na Mars u grad Bilčar. U gradu  Bilčar živio je znanstvenik koji nas je htio prebaciti u drugu dimenziju. Tinki i Lara brzo su zgrabile svoje gumbe i vratile se na Mars.  

Nakon dugo lutanja po svjetovima zaželjele su se svoga doma Čudnovila. Kada su stigle sve je bilo čudno i tužno jer su druge vile mislile da će se Lara i Tinki vratiti za dva dana, a ne za tjedan dana. Lara i Tinki ponijele su pizze iz Italije, kolače i Marsovke burgere za zabavu na povratku. Svi su bili sretni jer se ponovo vide, zabavili se, najeli i živjeli sretno do kraja života u svijetu gumbića. 

Lucija Franković, 4.c     

 

Opis moga djeda

Moj djed zove se Ivo,  voli piti i pivo. On ima 63 godine i jako je smiješan. Ima okruglu glavu i čupave brkove, a nasmijano lice baš svaki dan. On ima malo sijedu kosu i plave oči kao nebo i more skupa. Oči su mu duguljaste i vesele, usne nasmijane kao u bajci. Djed Ivo je jako visok i jak, ali prosječno građen. Najviše voli odijevati kratku majicu i hlače, čak voli izrađivati stvari od drveta. Do sada je napravio stol, ljuljačku, stolac i kućicu. Osjećam se jako sigurno s djedom i volim provoditi vrijeme s njime i slušati njegove priče iz djetinjstva.  

Sara Šincek, 4. c