Dragulj Baltika

Reportaža iz Latvije

 

                                                 Dragulj Baltika

Obalna državica na Baltičkom moru – Latvija smještena je između Estonije i Litve, a svojom poviješću podsjeća na našu domovinu. Do 1991. bila je u sastavu Sovjetskog Saveza, njegovim raspadom stekla je neovisnost, a danas je članica EU. Nešto je veća od Hrvatske s duplo manje stanovnika i jedna je od najrjeđe naseljenih država Europe, sa svega 1.883.000 stanovnika.

Posjetili smo njezin glavni grad Rigu gdje smo uživali u razgledavanju bogate kulturne baštine, a put nas je vodio i dalje na zapad, u Kandavu, gradić koji ima manje stanovnika od našeg zagrebačkog kvarta, gdje smo u jednoj školi zajedno s latvijskim učenicima radili na zajedničkom projektu Erasmus+.

 

Putovanja u sklopu Erasmus + projekata smatramo izvrsnom prilikom za upoznavanje drugih zemalja i naših vršnjaka. A osobito nam je to važno jer putujemo bez naših roditelja što nam daje uvid u to kako je provesti tjedan dana s potpuno novim ljudima u novoj zemlji!

Ranojutarnja avantura do nebeskih visina

Naša Erasmus avantura  započela je u sedam sati ujutro ispred škole gdje nas je čekao kombi s vozačem koji nas je vozio do aerodroma u Budimpešti. Bila je to prava ženska ekipa nas četiri učenice i dvije profesorice koje su bile neuobičajeno druželjubive i odmah nam je pao kamen sa srca jer ih poznajemo iz razreda kao stroge i suzdržane.

Čekajući svoj let, promatrale smo druge zrakoplove kako slijeću i uzlijeću. Bila je to psihička priprema za visine koje nas čekaju jer neke od nas nisu još letjele, a ja sam bila jedna od njih.

Što se više približavalo vrijeme ulaska u avion, uzbuđenje je postajalo sve veće, a nervoza je kulminirala kad sam morala sjesti pored prozora. No, ubrzo sam počela uživati u fotografiranju nebeske raskoši koja se prostirala ispod mene. Ono što mi je najprije izazivalo grč u želucu, sada je postala prednost. Čitav let i slijetanje u Rigu bilo je izuzetno mirno i ugodno, a prvi korak na ovom putovanju bio je uspješno savladan.

 

Riga – grad svjetske kulturne baštine

Riga je glavni i najveći grad u kojemu živi trećina stanovnika Latvije. Tri dana su premalo da bismo sve posjetili i upoznali, no naši su domaćini bili jako organizirani i pokazali  nam većinu najvažnijih mjesta svoga grada.

Grad, kao i većina europskih gradova, ima staru gradsku jezgru koja je i najljepši njezin dio, a također je dio UNESCO-ova popisa mjesta svjetske europske baštine. U starom dijelu nalaze se mnoge najznačajnije građevine Rige: crkva Svetog Petra, Tri brata, Kuća Crnoglavih, Riška katedrala te Spomenik slobode – njihov najznačajniji i najcjenjeniji spomenik, simbol nezavisnosti i slobode čitavog latvijskog naroda, a zanimljivo je to što je novac za spomenik skupilo stanovništvo. Prikazuje se mlada žena koja iznad glave drži tri petokrake zvijezde koje predstavljaju tri povijesne pokrajine Latvije i nacionalno jedinstvo. Da on Latvijcima i danas puno znači, pokazuje cvijeće koje ljudi ostavljaju pored njega, a i policijska straža koja ga čuva, tj. odaje mu počast.

Svojim izgledom najviše me se dojmila crkva Svetog Petra koju također opisuju kao simbol grada zbog tornja visokog 123 m, na čijem vrhu pozlaćeni pijetao samopouzdano, onako kako to samo pijetlovi znaju, nadgleda grad.

U crkvu je dodan lift kojim se može popeti na promatračnicu i gledati grad, a najljepše je to učiniti noću jer se vidi čitav grad prekriven svjetlima koji izgleda vrlo bajkovito.

Zelenilo, mir i ljubazni stanovnici

Osim arhitekture, u Rigi nam se osobito svidjelo zelenilo. Cijeli grad je zasađen drvećem, kroz grad teče rijeka Daugava i sve nekako odiše mirom i spokojem. Kažu da su Latvijci najpovučeniji narod i da prelaze na drugu stranu ulice kad im netko dolazi u susret, ne zato što su nekulturni, već zato što žele sačuvati svoj i tuđi mir. Mi to nismo primijetili jer su naši vodiči bili domaćini i nemamo ni jedne primjedbe o njihovoj ljubaznosti i srdačnosti.

Riga nije jako skup grad i cijene su pristupačne. U dućanu možeš kupiti sendvič za oko 3€, a neizostavni suveniri magneti mogu se nabaviti od 1 do 5€. Nama se to nije činilo posebno skupo pa smo nakupovale prilično komada s motivima pijetla (onog s katedrale).

Latvijske škole  i stara legenda

Nakon Rige, naše odredište bio je gradić Kandava smješten na zapadu Latvije. Budući da broji oko 4000 stanovnika, što je manje od našeg naselja Botinca, nismo puno očekivali od mjesta ni od škole. No jako smo pogriješile jer se izgled naše škole ne može usporediti s njihovom, ni veličinom, ni sadržajima. Njihova javna škola s kojom smo mi surađivali jako je velika i upisuje učenike od 1. do 12. razreda što znači da učenici u njoj završavaju i srednju školu.

Cijeli prostor škole, princip nastave i aktivnosti potpuno je drugačiji od naših škola. Imaju velik broj učionica, čak po tri učionice iz jednog predmeta, dva kemijska laboratorija, dvoranu s pozornicom u kojoj se uči samo ples i jednu posebnu zgradu koja služi za likovnu kulturu.

Profesorici iz tjelesnog najviše su se svidjele dvije dvorane za tjelesnu kulturu, teretana i bazen. Škola im izgleda moderno, a učionice su raznolike jer svaka profesorica može birati boju, namještaj i dekoraciju učionice. Učenici do 4. razreda svakodnevno nose školske uniforme, djevojčice haljinice, a dječaci hlače i polo majice s logotipom škole. Onim najmlađima koji idu na produženi boravak omogućena je i igraonica prepuna igračaka.

Oduševio me kandavski kameni most preko rijeke Abave koji je najstariji most od kamenih gromada u Latviji, izgrađen 1873. Legenda kaže da je u rijeci nekada davno živjela neobična, velika riba koja nije mogla isplivati iz rijeke u more te je u njoj zauvijek ostala. Ljudi su rijeku prelazili dozivajući ribu imenom Abava tri puta i bacajući joj nekoliko novčića, ona bi prišla i ljudi bi preko njezinih leđa prešli na drugu stranu. Izgradnjom kamenoga mosta riba biva zakopana, a kao sjećanje na nju rijeku su nazvali njezinim imenom.

Najfinije palačinke i najluđa zabava 

                              Imale smo prilike isprobati i njihovu hranu jer smo ručale s učenicima u školi. Hrana nam je bila fina, jelovnici se ne razlikuju puno od naših, ali okusi poprilično. Sve su porcije bile nešto veće nego u Zagrebu, a od začina se najviše osjetila sol. Osobito smo bile oduševljene njihovim palačinkama za koje smo tražile recept. Iako je moja mama slastičarka, nikada nisam probala tako mekane palačinke koje se tope u ustima.

A osim palačinkama, ostale smo oduševljene i Nacionalnim parkom Tervete koji se proteže na 1366 hektara šume. Skrivene drvene gljive, drvene kućice – trgovina, krojačnica, štale, mlinovi, podzemni tunel, cijelo jedno selo patuljaka učinili su da se osjećamo kao na stranicama neke slikovnice. A onda još za kraj adrenalinski park sa zip line stazama kojima nismo mogle odoljeti.

Viseći tako iznad zemlje shvatila sam kako je ovo putovanje donijelo nevjerojatno puno iskustva u naš život. Prvi let zrakoplovom, prvi zip line, prvi odlazak bez roditelja i jedna zemlja koja nas je toliko osvojila da smo sigurne kako ćemo je ponovno posjetiti.

Antonela Karačić, 8.b