Put u Italiju

 

Put u Italiju 

 

U ponedjeljak, 7.11.2022. krenule smo iz Zagreba prema Italiji. Ujutro smo se hitro spremile i uputile prema aerodromu Franjo Tuđman u  Zagrebu. Obavile smo sve što smo trebale i ukrcale se u avion. Letjele smo iznad Hrvatske, preko Jadranskog mora i Italije.  

Napokon smo sletjele u Italiju na aerodrom Fiumicino. Nabrzinu smo nešto pojele i kupile karte za autobus koji nas je odveo do Rima. Nakon fine večere, kupile smo karte i na ogromnom, užurbanom kolodvoru Roma Termini  lovile vlak da nam ne pobjegne. Ušle smo u vlak, udobno se smjestile i vozile uz obalu jako dugo do Grosseta. U vlaku smo se zabavljale, družile i šalile. Nakon duže vožnje napokon smo stigle na naše odredište, a to je bio grad zvan Grosseto. Na željezničkom kolodvoru dočekala nas je organizatorica, domaćin ovog Erasmus+ projekta, prof. Donatella. Profesorica Donatella nas je odvela do hotela u kojem smo bile smještene sljedećih tjedan dana. Hotel se zvao Nuova Grosseto i bio je lijepo uređen. Prtljagu smo odložile u sobe i izašle van u večernju šetnju gradom. Grosseto uvečer je bio jako lijep, miran i tih pa nam ni nije bio problem šetati iako smo bile umorne od puta jer smo došle kasno. Ujutro smo se rano probudile i uputile na doručak. Spremile smo se i u predvorju upoznale prijatelje s Malte koji su jako dragi, ali najbolja stvar od svega bila je to što oni idu u internacionalnu školu, pa je bilo djece iz Kolumbije, Španjolske,  Afrike, Rusije i Bosne i Hercegovine. S dječakom iz Bosne i  Hercegovine nismo pričale na engleskom već na hrvatskom. Kada smo svi zajedno razgovarali, onda smo, naravno,  koristili engleski. S Maltežanima smo se uputili smo prema školi gdje smo upoznale puno novih prijatelja, a najviše iz Italije, zato što su nas učenice srednje škole provele centrom  grada Grosseta. Opisale su nam svaku znamenitost i rekle ono najbitnije o njima. Nije bilo puno znamenitosti zato što je Grosetto manji gradić. Nakon razgledavanja grada uputile smo se na jako fin ručak. Nakon ručka imale smo slobodno vrijeme koje smo provele u centru. Poslije tržnog centra vratile smo se natrag u hotel i spremile za večeru. Na večeru smo išle u restoran, jele smo najpoznatiji talijanski specijalitet pizzu. Sljedeće jutro smo imali potragu za blagom kroz stari dio Grosetta, u školi predavanje i radionicu  filma o našem putovanju u Italiju. Nakon što smo napravile dio filma, imale smo ručak u školi. Ručak je bio jako ukusan, a za ručak su nam spremili posebno talijansko jelo lasagne. Navečer smo opet imale slobodno vrijeme, pa smo ga provele družeći se sa učenicima s Malte. U četvrtak je u planu bila obala Tirenskog mora. Kod škole su nas čekali ostali učenici i profesori koji su nas svojima automobilima odveli do najpoznatijeg grada na obali Tirenskog mora, Maremma. Kada smo došli u drevni primorski gradić na Tirenskoj obali, prošetali smo i razgledali tvrđavu Castiglione della Pescaia, te imali predivan pogled na more. Neki su se čak i okupali, ali se mi nismo usudile. Nakon razgledavanja grada vratile smo se u hotel i otišle ne večeru s učenicima s Malte. U petak smo posjetili Natural history museum i imali privilegiju jer nam je razgled vodio direktor muzeja. Posljednju večer proveli smo na zajedničkoj večeri, prezentaciji filmova svih zemalja, podjeli certifikata i karaoke zabavi. U petak navečer još smo se kratko družile s učenicima s Malte. Spakirale smo se jer rano ujutro već je bio polazak.  

Došao je i taj zadnji dan. Svi smo bili jako jako tužni zato što se možda više nećemo vidjeti s učenicima s Malte. Vlakom smo doputovale u Rim te do leta za Zagreb, cijeli dan razgledavali znamenitosti Rima. Obišle smo: fontanu di Trevi, Colosseum, španjolske stube, trg Venezia i  još puno predivnih rimskih ulica. Došla je ubrzo i večer te se smo se uputile prema zračnoj luci Fiumicino. Ušle smo u avion, našle svoja mjesta i poletjele za Zagreb. Letjele smo kasno navečer pa je pogled iz zraka bio predivan. Kasno smo stigle u Zagreb gdje su nas dočekali naši roditelji.  

Ovo je bilo jedno predivno, poučno, nezaboravno i emotivno iskustvo. Voljele bi se ponovno  vratiti u Italiju. 

 

Luna Blažević, 7. a