Bijeg
Bijeg
Probudila sam se i čula zvuk sirena. Čula sam kako tata uzima stvari i odlazi. Nisam shvatila što se događa.
Tada je mama ušla u sobu i počela vaditi stvari iz ormara i spremati ih u torbu. Rekla je da se obučem i odem u podrum. Nisam shvatila što se događa, no ubrzo na radiju su rekli da su bombardirali vrtić. Rat je počeo. Uzela sam radio i otrčala u podrum. Kroz prozor sam vidjela kako svi bježe. Kuće su bile prazne. Mama je rekla da ćemo bježati kad tata dođe. Ubrzo na radiju su rekli da počnemo bježati. Čula sam lupanje i viku. Tada je mama počela plakati. Otišle smo se sakriti u tatinu radionicu. Mama je rekla da budem tiho jer su neprijatelji ušli. Ubrzo sam čula tatu i njegovog prijatelja kako ulaze. Začuo se zvuk pucnjave. Tata je vikao naša imena. I tada je rekao da moramo otići. Mama nije htjela otići sama. Uzele smo deke i otrčale u radionicu. Od buke i straha nisam mogla zaspati . Mama je na trenutak zaspala, tada sam otišla u kuću po jastuke i trčala dolje. Putom sam se poskliznula i pala. Čula sam kako pričaju, od straha sam počela plakati. Nisam znala kamo trebam ići. Vrata za podrum bila su zaključana. Ključ je pao kada sam otišla po jastuke. Glasovi su sve bliže i bliže. Brzo sam se sakrila u kuhinju. Tada su razbili vazu i vrata od kupaonice. Samo sam htjela otići u podrum. Tada su otišli. Pronašla sam rezervni ključ od podruma. Otrčala sam u podrum. Vidjela sam mamu kako plače. Tata nas je došao vidjeti. Bila mu je krvava ruka. Rekao je da ga pratimo. Kada sam izašla iz kuće, vidjela sam kako je bolnica srušena. Izašli smo iz grada. Tada sam se okrenula. Mama i tata su pričali. Odjednom , mama je stala plakati. Vidjela sam kako tata leži na podu. Mama me primila za ruku i trčala. Tada je pala. Odmah je ustala i nastavila trčati. Vidjela sam kako šepa i drži se za nogu. Kada je sjela rekla je da uzmem stvari i trčim kod bake. Znala sam da će umrijeti. Dala sam joj narukvicu koju mi je kupila za moj rođendan. Nasmijala se i poljubila me. Nastavila sam trčati i stigla do bake.
Tamo sam provela ostatak života. Nakon pet godina, otišla sam na grob baki i roditeljima. Tada sam imala osamnaest godina. Tada sam se odlučila zaposliti i studirati. Jednog dana došla sam u rodni grad i vidjela mjesto gdje su mi roditelji poginuli i kuću. U kući je sve bilo razbacano, ali slika koju je mama držala ispod madraca bila je čitava. Uzela sam sliku i otišla. Imala sam samu sebe i provela život na najljepši mogući način. Svakog trenutka život se može promijeniti.
Ana Bilić, 5.c
