DOK MOJA BAKA PRIPOVIJEDA
DOK MOJA BAKA PRIPOVIJEDA
Dok laganim koracima koračam tihim i mirnim stazama ispunjen raznim osječajima prisjećam se priča moje bake.
Živjela je na selu, blizu malog gradića Vrlike. Pričala mi je priče o svom djetinstvu. Te su priče bile neobično lijepe, ponekad tužne, a načešće vesele, smiješne i zanimljive. Imala je teško djetinjstvo, radila je u polju, čuvala je krave, pješačila je u školu. Imala je skromno djetinjstvo, bez igračaka i onoga što svako dijete ima danas. Ali moja baka imala je najveće bogatstvo, sretnu i veliku obitelj. Često mi je pričala kako su na potoku prali robu. Dok bi čuvala krave, voljela je glasno zapjevati. Navečer bi išli u selo na sijelo. Tako bi se družili i prepričavali razne dogodovštine. A najviše uz puno emocija mi je pričala o nedjelji i derneku, vrličkoj nošnji i kolu. Naučila me je tko je bio Milan Begović, pričala mi je o operi “Ero s onoga svijeta” zbog koje je vrličko kolo poznato. Ponosno mi je prepričavala kako je voljela oblačiti vrličku narodnu nošnju. S nestrpljenjem je čekala nedjelju ili dernek, obukla bi svoju nošnju, oko vrata bi stavila najljepšu kolajnu, a na glavu kapu i na nju nataknula najveće paunovo pero. Poslje mise skupili bi se ispred crkve i igrali kolo. Pjevala bi mi pjesme koje su se tada pjevale, a prisjetila bi se I raznih dogodovština.
Obećala mi je da će me naučiti igrati vrličko kolo. Nažalost, obećanje nije stigla ispuniti. Uživao sam slušajući bakine priče iz djetinjstva.
Matej Vučemilović, 6.c
Djetinjstvo moje bake
Dok moja baka pripovijeda ja utonem u sasvim drugi svijet. Iako moja baka ima puno lijepih uspomena, njezina najznačajnija uspomena nije i najsretnija. Bilo je ovako. Naime, moja baka je svoje djetinjstvo i mladost provela živeći u Vukovaru. Vukovar je predivan grad na istoku Hrvatske. Jedne večeri prije nešto više od trideset godina u Vukovaru je započeo Domovinski rat. Izložena stalnim napadima i bombardiranjima, moja baka se skrivala u podrumu. Mjesecima se skrivala i više nije znala što znači imati miran i siguran život. Ranjiva i uplašena jedino što joj je preostalo je slušati radio i povremeno provirkivati iz podruma. Svaki put kada bi izvirila iz podruma vidjela bi kuće pune rupa i njezin grad kako propada. Jedina hrana koju su imali bile su zalihe hrane što su pripremili za zimu. Svakim danom njen predivni nizinski grad kraj Dunava pretvarao se u grad izgubljenih života. Muka, krv, žrtvovanje i prisila na bijeg bili su glavni pojmovi koje su ljudi poznavali. Ljudi su ostali bez svojih kuća i domova. No upornost i trud hrvatskih branitelja se isplatila. Nakon duge borbe i patnje, rat je okončan pobjedom Hrvatske. Moja baka nastavila je živjeti život u sreći i sigurnosti. Rekla mi je da će taj događaj u svom životu zauvijek pamtiti.
Marija Jajčević, 6.c
