Moje nezaboravno putovanje
Moje nezaboravno putovanje
Sve je započelo jedne kasne večeri kad sam se za spavanje spremala,
legoh u krevet i polako sam zadrijemala.
Odjednom netko pokuca na vrata,
”Oho!”- pa to je moj tata. Veselo me pogleda i kaže:
”Sutra je naporan dan, idemo za Vukovar, Hum i Poreč. Kako? Zašto i kada? Svašta mi na pamet pada.
Napokon je svanulo jutro! Brzo sam se ustala iz kreveta i počela se spremati za put. Prvo smo krenuli za Vukovar- grad heroja. Putovali smo oko tri sata.
Nismo imali navigaciju, pa nam je u tome pomogla karta. Stigli smo u Vukovar. Taj grad ima zaista posebnu čar. Pretrpio je stravična događanja rata, nerado ih se sjeća i moj tata. Posjetili smo vodotoranj i Nacionalnu memorijalnu bolnicu Vukovar. Izgledalo je tako stvarno. Kroz mene je prolazila jeza. Nakon obilaska krenuli smo prošetati uz rijeku Dunav da razbistrimo um i dalje kreće naše putovanje za Hum – najmanji grad na svijetu. Putovanje je trajalo oko šest sati. Već smo bili iscrpljeni. Bio je ovo pravi grad za opuštanje. Nije bilo gužve, zato što Hum ima svega tridesetak stanovnika. Šetajući njegovim kamenim uličicama imala sam osjećaj kao da je to izgubljeni grad. Oduševilo me zelenilo koje nas je okruživalo. Ubrzo je padao mrak, to je bio za odmor znak. Svi smo s lakoćom utonuli u san, jer nas je čekao još jedan zanimljiv dan. Ujutro su me probudile sunčeve zrake da se dignem na noge lake. Krenuli smo do još jednog divnog grada, u njemu samo radost vlada. Poreč je škrinja povijesnog blaga i kulturne baštine. Proveli smo sate uživajući u djelima iz prošlosti. Ostatak dana smo proveli na plaži.
Sretni i zadovoljni krenuli smo kući. Cijelim putem sam se prisjećala gradova koje smo posjetili. Svaki od njih je lijep na svoj način, a ja sam doživjela jedno nezaboravno putovanje.
Emma Kuljak, 5.a
