Pismo učiteljici
Pismo učiteljici
Draga profesorice,
pišući Vam ovo pismo, ne mogu a da ne osjetim val emocija koji me preplavljuje dok se prisjećam našeg nezaboravnog putovanja u Dubrovnik. Bilo je to više od običnog školskog izleta, bilo je to putovanje koje je obogatilo naše duše i ispunilo srca uspomenama koje ćemo nositi sa sobom cijeli život.
Kad smo stigli u Dubrovnik, odmah nas je očarala ljepota njegovih drevnih zidina, miris mora i šum valova koji su nas pozdravljali s obale. No, ono što je to putovanje učinilo posebnim bila je Vaša prisutnost i vodstvo. Vaša ljubav prema hrvatskoj kulturi i povijesti, Vaša strast prema podučavanju i nevjerojatna posvećenost kako bi nam približili svaki kutak ovog predivnog grada, ostavili su neizbrisiv trag u nama. Nikada neću zaboraviti kako smo svi zajedno šetali Stradunom i divili se pogledu s Minčete. Svaka priča koju ste nam ispričali, svaki detalj koji ste nam pokazali, bio je obojen Vašom iskrenom željom da učinimo svaki trenutak značajnim. Uz Vas Dubrovnik smo doživjeli, ne samo kao povijesno mjesto, već kao živi organizam ispunjen pričama, emocijama i životom. Jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je posjet brdu Srđ i muzeju Domovinskog rata. Vaša hrabrost i snaga dok ste pričali o teškim vremenima rata i o opsadi Dubrovnika, bili su dirljivi i inspirativni. S ponosom ste nam pričali o svojoj mladosti provedenom u Gradu pod opsadom, o hrabrosti i otporu ljudi koji su ga branili. Vaše osobne priče, Vaša sjećanja ispunjena bolom i ponosom, duboko su nas dirnule i omogućile nam da više cijenimo slobodu i mir koje danas uživamo. Na brdu Srđ, osjetili smo neizbrisiv duh prošlosti, dok smo stajali na tom svetom tlu, pričali ste nam o bitkama koje su se odvijale, o hrabrosti ljudi koji su bez oklijevanja branili svoj dom. Vaše riječi bile su ispunjene ponosom, a emocije su nam grčile srca dok smo gledali na grad ispred sebe, svjesni žrtava koje su podnesene za našu slobodu. Taj trenutak, dok smo gledali Dubrovnik okupan suncem, osjetili smo koliko je važno sjećati se i poštovati one koji su se borili za našu budućnost.
Nezaboravno je bilo i naše putovanje na Lokrum. Ta oaza mira i prirodne ljepote pružila nam je trenutke opuštanja i uživanja u netaknutoj prirodi. Vaše priče o povijesti otoka, legendama koje ga okružuju i Vaša briga da svi doživimo tu ljepotu na poseban način, učinile su naš posjet Lokrumu jedinstvenim. Zajednički trenutci provedeni na otoku, ostali su duboko urezani u naša sjećanja. Vaša neizmjerna briga o svakom od nas, Vaša podrška i razumijevanje, čine Vas više od profesorice, Vi ste naša mentorica, prijateljica i inspiracija. Vi ste nas naučili da znanje nije samo u knjigama, već u iskustvima koje stječemo, u ljudima koje susrećemo i u trenutcima koje dijelimo.
Na ovaj poseban dan, želim Vam sretan rođendan! Neka Vam svaki trenutak bude ispunjen radošću, zdravljem i ljubavlju.
Hvala Vam što ste nam pružili priliku da upoznamo Dubrovnik na tako poseban način, i što ste uvijek uz nas potičući nas da budemo bolji, hrabriji i znatiželjniji. Dubrovnik će za nas uvijek biti simbol naših zajedničkih uspomena, a Vi ćete zauvijek biti osoba koja je te uspomene učinila neprocjenjivima.
Hvala Vam draga profesorice, na svemu što činite za nas.
S ljubavlju i neizmjernom zahvalnošću,
Marija Gudelj, 7.b