U iščekivanju svetog Nikole
U iščekivanju svetog Nikole
Prosinac je. Zadnji mjesec u godini, ali i mjesec darivanja. Sva djeca raduju se svetom Nikoli i Božiću, a osobito ja.
Noćas nam dolazi sv. Nikola. Moram očistiti svoju čizmicu i staviti je na prozor, u jutro će biti puna slatkiša. U čišćenju čizmice prekinula me mama, dozivajući me iz kuhinje. Rekla mi je najužasniju vijest koju sam mogla čuti: Sveti Nikola ne postoji. Briznula sam u plač. Rekla sam da ću dokazati da postoji. Tako i bi. Ostala sam budna cijelu noć. Tko čeka, taj i dočeka. Netko je polako i nečujno otvarao vrata moje sobe. Pravila sam se da spavam. Bila je to moja mama sa slatkišima, trpala ih je u čizmicu. Nakon što je izašla iz sobe opet sam ustala i čekala. Najednom, začulo se jako fijukanje vjetra i hukanje sova, prozor se otvoriše, a u mojoj se sobi stvorio čovjek s dugom, sijedom bradom. Sveti Nikola? – upitala sam zbunjeno. Čovjek se sav stresao i povika moje ime: Tonkice, prestrašila si me!
Zajedno smo pričali o svemu što se danas dogodilo. Rekao mi je rečenicu o kojoj razmišljam još danas: Djeca ne moraju vidjeti da bi vjerovala, ali odrasli moraju.
Ostavio mi je još puno slatkiša i nestao.
Leana Šagud, 5.a
U iščekivanju svetog Nikole
Hladna je zimska noć. Perem svoje čizme pune blata i zemlje na dvorištu.
Ruke mi se smrzavaju razmišljajući što ću dobiti za Svetog Nikolu. Hoću li dobiti
šibu i tri jabuke što bi bila potpuna katastrofa ili Haribo bombone i Milka slatkiše?
Sjetio sam se! Napravit ću eksperiment. Na prozor ću staviti jednu potpuno
čistu čizmu i jednu punu blata i zemlje. Sljedeće jutro čista je čizma bila puna slatkiša i
u njoj je bila zlatna šiba. Prljava je čizma ipak bila puna kamenja, nije ni zaslužila
običnu smeđu šibu.
Eksperiment je uspio, dobio sam željene slatkiše i zlatnu šibu. Pitam se
samo gdje su roditelji nabavili toliko kamenja za prljavu čizmu.
Vid Pavlić, 5.a
